Joja i guska

Pored bare stoji Joja,
Nema mira ni pokoja.

Sve se kesi, sve se smije,
Raspinju ga vragolije.

A po bari guska plovi
Sa kćerima i sinovi.

Pa ga guska mrko gledi,
Jer joj guščad on ne štedi.

Već ih uvek gnjura, dira,
Nikada im neda mira.

Na njeg guska često siče,
Al se Joja i ne miče.

Već pesnicu svoju stište,
Zove gusku na bojište.

Najedared: Ga, ga, ga,
Skoči gusak, povija ga,

Da junački megdan dele,
A nas junak šumangele!